Konferencija: Get Connected 2009, San Jose, Kalifornija
Kao članovi Rotaract kluba naviknuli smo ići na konferencije ili okupljanja članova drugih klubova. Ipak, otići na drugu stranu planete na takav jedan skup, bio je pravi izazov koji je u kombinaciji sa nekoliko dana godišnjeg odmora predstavljao odlično uživanje za ovo ljeto.
Nakon nekoliko mjeseci priprema (od vize do sponzora – hvala svima!!) približio se dan polaska. „Ubojita“ kombinacija predsjednika i tajnika (Dinko i Milan) krenuli su putem kojim osječki rotarakter još nije kročio.
San Francisco u noći. Zračna luka je na obali tako da pri slijetanju imate pogled na gotovo cijeli grad. Nebrojena svijetla ostavljaju bez riječi. Organizatori konferencije dali su nam detaljne upute kako iz San Francisca doći u San Jose gdje se konferencija održavala. Međutim, propustili su maleni detalj - tijekom noći vlakovi rjeđe prometuju. Nakon gomile sati putovanja, prava je umjetnost bila proučiti tri vrste vlakova / podzemnih / nadzemnih koji postoje na spomenutoj lokaciji - BART, CalTrain ili LightRail. Uz pomoć nekoliko susretljivih mještana, našli smo pravu kombinaciju, a vlak dočekali tek nakon sat i pol vremena. Najbliže mjesto do kojeg nas je vlak mogao „dostaviti“, bila je Santa Clara.
Zamišljajući SAD svi vidimo raskoš, svjetla i nezaboravan dojam koji smo i mi imali do trenutka kada nas je vlak ostavio na malom kolodvoru koji je uz tek slabe zrake jedne žarulje ocrtavao put do ceste. Sa hrpom kofera (tko kaže da muškarci mogu na put s malo prtljage!) našli smo taksi u potpunom mraku i vozača koji je od iznenađenja što nas vidi još gore pričao ionako loš engleski. Kako god, uspješno nas je doveo do DoubleTree hotela u San Joseu gdje se konferencija odvijala.
Mjesto radnje; San Jose, vrijeme radnje; četvrtak, 16. srpanj 2009. Mjesto koje izgleda kao turistički gradić uz (nažalost) nedostatak obale, zapravo je milijunski grad veći od San Francisca. Prvi dojam pustog i mirnog gradića popravio je drugi, noćni, kojeg smo imali priliku doživjeti na domjenku i večeri po početku konferencije. Okupilo se otprilike 70tak sudionika. Uz Švicarsku, mi smo bili jedini predstavnici Europe. Ne moram napominjati da smo za taj dio svijeta mi predstavljali egzotični kraj. Od ostalih bilo je članova iz Kanade, Australije, Arube, Kajmanskih otoka te različitih dijelova SADa.
Prvu večer proveli smo u međusobnom upoznavanju i tek kratkom istraživanju grada. Sve je ukazivalo na dobro druženje i nove spoznaje u idućih nekoliko dana.
Tako je i bilo, u petak ujutro, nakon otvaranja konferencije uslijedilo je niz predavanja. Većinom bazirana na managementu i ukazivanju mogućnosti za mlade, uključenih u rad udruge, potrajala su skroz do ručka. Pravi primjer kvalitetnog predavanja bilo je Chrisa Finna (http://www.chrisfinn.org/) , čovjeka koji se u mladosti razbolio, ostao nepokretan, no na kraju ipak ostavio svoj san postavši trener nacionalne reprezentacije nogometa za nepokretne (USA National Power Soccer Team). Teme ekologije, poboljšanja međuljudskih odnosa i suradnje, projekata te leadershipa protezale su se na prezentacijama u prijepodnevnim satima.
Popodnevni sati bili su rezervirani za druženja, odnosno radionice ili prezentacije postignuća. Ovdje obuhvaćene teme sadržavale su različita područja počevši od marketinga, odnosa s javnošću, volonterskih projekata (npr. poboljšanje pismenosti u Kambodži), prezentacije klubova, raznih brainstorming timskih radova i slično. Tijekom cijele konferencije na raspolaganju su nam bili stariji članovi Rotarija, umirovljeni stručnjaci određenih područja koji su zadovoljstvo našli u razgovoru s mladim ljudima te mogućnošću prenošenja iskustva na nove generacije.
Posebno je bilo zanimljivo pratiti načine izlaganja. Amerikanci imaju puno agresivniji pristup u govoru te svojom neverbalnom komunikacijom, bojom glasa i stavom uspijevaju vas prikovati za stolicu iako možda pričaju o ne toliko zanimljivoj temi. Vođeni tim razmišljanjem priredili smo i vlastitu prezentaciju. Prema reakcijama sudionika bili su oduševljeni. Posebno me obradovalo što su ostali zadivljeni ljepotama naše države koju smo posebno predstavili s promotivnim materijalima. Uspješno je prošao i prijedlog međunarodnog projekta kojem se odazvalo desetak članova, a koji će za temelj imati poboljšanje komunikacije među klubovima (o istome uskoro više informacija na našim web stranicama).
Večernje sate upotpunjavali smo provodom kojeg nije nedostajalo. Nakon večere, obišao bi se grad u potrazi za najboljim klubom, a prema odluci većine tu bi se zabava nastavila do kasno u noć. Istina, malo smo ostali razočarani kada su nas u 2 ujutro rekli da je zabava završena jer većina ugostiteljskih objekti u Kaliforniji imaju takvo radno vrijeme.
U programu konferencije našlo se vremena za obilazak proplanaka oko Silicijske doline. Organizirana je večera u luksuznoj vili s prekrasnim pogledom. Sve u svemu organizatori su se potrudili da niti u jednom trenutku ne bude dosadno.
Na svečanom zatvaranju konferencije uručene su nagrade organizatorima, skupljali su se dojmovi sudionika, ali i zakazan je novi termin sastanka, nagodinu, no ovaj puta u Montrealu, Kanadi. Nadamo se da ćemo i tamo, ponovno moći sudjelovati na prestižnom druženju mladih perspektivnih ljudi kao što je bilo ovo.
